...protivpravno, bez odluke Saveta bezbednosti, uz otimanje teritorije i izgradnju NATO vojne baze na teritoriji suverene države... uh!
Sa današnjeg aspekta, a s obzirom da je Srbija potpisnica i članica bilataralnog NATO programa saradnje, tj. Partnerstva za mir, od 14. decembra, 2006. godine, zaista je mučno osvrtati se na tih zločinačkih 78 dana razaranja, straha i užasa. Još veću mučninu i zabunu mnogima unosi i činjenica da je proteklo već više od 16 godina od kako je u zgradi Ministarstva odbrane otvorena i NATO kancelarija, a o učešću naših oficira i vojnika u NATO mirovnim misijama tek da ne govorimo. A onda i ono najmučnije - izvoz oružja i municije, koje je proizvedeno od strane srpske namenske industrije, a koje se pod pokoviteljstvom NATO-a izvozi na ratom pogođene prostore širom sveta.
...pa kako onda da pamtimo tih zločinačkih 78 dana?
Da li po izveštaju Dika Martija o "Žutoj kući"?
Da li po preko 200 hiljada interno raseljenih lica (uglavnom Srba) sa Kosova i Metohije?
Da li po svim civilnim žrtvama, razorenoj putnoj, industrijskoj ili elektroenergetskoj infrastrukturi?
Da li po presudama u međunardnom tribunalu za ratne zločine, gde su osuđivani i Srbi i kosovski Albanci, a niko iz NATO-a?
Ne, možda je najbolje da ih upamtimo kao dane koji su obezbedili tadašnjem vrhovnom komandantu NATO-a Vesli Klarku, da sa svojim firmama učestvuje u izgradnji puteva i autoputeva po Srbiji.
Davno se i jedan američki kongresmen izjasnio, da bi politika i reakcije NATO-a na Balkanu bile potpuno drugačije da su se teroristički napadi na tlu SAD-a dogodili samo 10-ak godina ranije, a ne 11. septembra. 2001. godine. Verovatno bi više obratili pažnju i na terorističke kampove za obuku verskih fundamentalista po Bosni, Albaniji, Kosovu, a i svuda u svetu.
Možda bi se drugačije i pozicionirali i u drugim građanskim ratovima.
A možda i ne bi, jer su prvo proglasili OVK za terorističku organizaciju, zbog pokušaja podmićivanja i nelegalne kupovine oružja na svetskom "crnom" tržištu, a onda su kosovski lobisti (čitaj: albanski separatisti) na jako čudan način izgurali sasvim drugačiju priču.
No, o tome se danas malo govori ili piše.
Slična razaranja od stranje NATO-a doživele su i druge države - Irak, Avganistan, Liban, Sirija, Jemen i drugi, u manjem ili već obimu, ali ni za njih, kao ni za nas, pravde nema ni dan - danas.
Pravda se jedino ostvaruje nametanjem i silom, što možemo videti na primeru Rusije, jer NATO-u ne pada na pamet, niti ima petlje bilo ko iz NATO-a, da bombarduje Moskvu zbog invazije na Ukrajinu; a lako im je bilo da se iživljavaju nad malim i siromašnim narodima.
Elem, pod tim okolnostima i po tim novoustanovljenim svetskim pravilima, patriotizam, suverenost i ostvarivanje nacionalnih interesa su ipak luksuz velikih naroda i država.
I to nije fer! I mučno je i bolno.
A da li da oprostimo, jer smo na to primorani? ...ili se zaista osećamo toliko duhovno veliki da možemo sebi to i da priuštimo?
Neka na ta pitanja odgovaraju pokoljenja, koja će nadam se rasti bez akumuliranih animoziteta prema nasilnicima i zločincima.
Ataman zaGlibljanski
Serbia Tudej
Space: the final frontier. These are the voyages of the starship "Mussolini Inc."...
neSTAFORD-MILICA: Majmune, majmunčino... kretenu, debilu... Zariću, otvaraj pilotsku kabinu!
ZARIĆ: Ti si jedna slatkica-bezobraznica i ne može.
neSTAFORD-MILICA: Pederčino matora i ružna, otvaraj vrata, hoću da budem kopilot!
MUSSOLINI: Šta se to ovde dešava?
STAFORD-MILICA: Av, av, av... i av!
neSTAFORD-MILICA: Musolini, ne mešaj se u fajt!
STAFORD-MILICA: Av, av, av...
neSTAFORD-MILICA: Ne mešaj se ni ti!
ZARIĆ: Musolini, ja nemam uslova za rad. Hoće neStaford-Milica da provali u pilotsku kabinu i zauzme kopilotsko mesto.
neSTAFORD-MILICA: Ne, seri, br'e, ljubomorna matora drtino. Vidiš da si omašio kurs i da ne znaš gde nas voziš. Umesto na Marsu, završićemo na Saturnu.
MUSSOLINI: Zariću, šta to priča neStaford Milica? Jesmo li stvarno omašili prozor za najbližu putanju ka Marsu?
ZARIĆ: Ma lupa, br'e. Kod Meseca sam upalio žmigavac i zaključao koordinate za Mars.
ĐOŠA: Pravo zbori kolega Zarić. I ja sam zvonio crkvenim zvonom u čast tog svečanog trenutka.
neSTAFORD-MILICA: Ti, crvekvenjak, da ćutiš! Uvalio si se ovde umesto Logičara, pa mi tu pametuješ nešto. Zariću, krembilu, otvaraj vrata ili ti razvaljujem spejs i šaljem te u kosmos!
MUSSOLINI: Drugari, ajd' da rešimo nekako ovo. Ima da se klackamo do Marsa još 2-3 meseca. Ne ide da se svađamo.
ZARIĆ: Od starta sam ti govorio da jedna Milica mora u kavez: Staford ili neStaford.
MUSSOLINI: ...pa bila je jedna u kaFez, al' moram da je pustim i da prošeta malo.
DANTE (zadihan): Musolini, hitno u tovarni prostor! Miloš dao pužu kapitalcu svemirsku rakiju, mlati rogovima po zečevima i ostalim puževima.
MUSSOLINI: Jao, šta me snađe!? Idemo Milice, trebaće mi više ruku da mu spustimo rogove.
STAFORD-MILICA: Grrrrrrrrrr... av, av...
MUSSOLINI: Ne ti, već neStaford-Milica.
neSTAFORD-MILICA: A što ne ide Zarić? Ja ću da pilotiram.
MUSSOLINI: Milice, za ove rogove moraju nežne ruke. Sve ću ti objasnim.
neSTAFORD-MILICA: Ti ćeš mene da učiš kako se drže rogovi, manipulatoru jedan!
(tovarni prostor)
MUSSOLINI: Sad ga fataj Milice! Tako! Sad povlači gore-dole dok ne počne da prska i rogovi će da padnu.
DANTE: Ja ovo ne bih umeo.
MILOŠ: Brale, samo sam testir'o rakiju. Nisam znao da će mu ukruti rogove.
ĐOŠA: Vo imije Oca i Svetog duha, al' sam je osvešt'o, sad je rakija k'o Vijagra.
MUSSOLINI: Milice, ne daj da te ometaju ovi što dobacuju. Nastavi s misiju.
neSTAFORD-MILICA: Da vam nije mene, ovaj puž bi vas pomlatio s ovim kur*evim rogovima, ne biste se do Marsa osvestili.
ZARIĆ: Milice, vidim te na kameri. Isto tako se drže i ručice u pilotskoj kabini. Kada završiš obuku možda te i pustim.
neSTAFORD-MILICA: Zariću, *ebem ti... da ti pi*ka mat...
MUSSOLINI: Ne pušĆaj mu rogove, nikako sad!
DANTE: Pustila ih! Beži Mussolini, sa' će nas pojuri.
ĐOŠA: Nek' nam je Bog sad u pomoći.
MILOŠ: Puž, puž, puž... odi na rakiju, da se anesteziraš.
(van tovarnog prostora)
MUSSOLINI: Jesmo li se svi izvukli sa bojnog polja?
DANTE: Jesmo; svi sem Miloša. Eno ga opija se s pužem kapitalcem.
MUSSOLINI: A gde je neStaford-Milica?
DANTE: Ona je jurnula ka Zariću i pilotskoj kabini. Verovatno je i provalila tamo. Mnogo je bila... nadrkana.
MUSSOLINI: Kud' bar ne izdrka pužu rugovi, kad se toliko nadrkala!?
ĐOŠA: Mislim, da je jedva malo curnulo.
(NASTAVIĆE SE)
Space: the final frontier. These are the voyages of the starship "Mussolini Inc."...
MUSSOLINI: Suzana, zovem te iz spejs, zaboravio sam spisak od putnici. Ne, br'e, iz taj spejs, već iz pravi! Sad smo poleteli.
MILOŠ: Zriiiiik, zriiiiiik...
MUSSOLINI: Miloše, brate, ugasi cvrčka, ne čujem Suzu. I loži taj kazan, treba d'ispečemo rakiju do Mars, a ne do Neptun.
ĐOŠA: Mussolini, je l' ova kondenzovana voda osveštana? Kako mis'iš da rakija bude ispečena pod krstom, ako nije?
MUSSOLINI: Osveštavaj, čitaj molitve, potapaj krs' u nju... što s' mene tiče potopi se ceo, al' pusti me da se razgovaram s ženu.
SUZA: %&#$#&(#&!!!
MUSSOLINI: Ne pcuj, Suzo, nismo u taj spejs. Čitaj mi imena s taj spisak.
SUZA: zzzzzz...zzzzzz...zzzzzzz...
MUSSOLINI: Tu su Miloš, Đoša... Zarić pilotira... Staford-Milica i neStaford-Milica; jes' da se posvađale odma', pa je jedna morala u kaFez, al' situacija je pod kontrolu.
SUZA: zzzzzz... zzzzzz... zzzzz...
MUSSOLINI: 'mesto Logičara poveli smo Đošu. Njega precrtaj. Đoša će vodi crkvu, će tamjaniše, budi narod s zvono i da peva na liturgije. Tu je Tanja. Ene je kujnu - mota sarmu i peče proju. 'de mi je Šaja!? Aha, montira zvučnici, 'će nam muzicira usput. Miloš spremio spisak od pesme k'o da smo pod šator.
SUZA: zzzzz... zzzzzz... zzzzzz...
MUSSOLINI: Reksa nismo poveli. Tražio da bude u spavaću kapsulu s Milicu neStaford, a imalo mesta samo u kapsulu sa Staford-Milicu. Blokir'o me i na Tviter. Vesna je sa Zarića u pilotsku kabinu, ne smemo da je puštamo u opštu populaciju, da se ne počupa sa neStafod-Milicu. Tu je Jerina, maže nokti i oštri ih.
SUZA: zzzzz... zzzzzz... zzzzzzz...
MUSSOLINI: Tu su Dante, Komesar i Laza Mrsni. Oni već zalegli. Dremali mal' tu kod kazan od meteorit, al' ih budio Milošev cvrčak, pa morali u zvučnu izolaciju spavaće kapsule.
SUZA: zzzzzz... zzzzzz... zzzzzz...zzzzzzz... zzzzzz...
MUSSOLINI: Je l' to - to? Svi su tu. Ne brini za pužOvi i zecOvi. Mal' se sam' uznemirili pri poletanje, jer Staford-Milica lajala kad videla Mesec, al' posle smo im pustili Miloševog cvrčka i umirio ih.
MILOŠ: Brale, je l' d'upalim cvrčka sad?
MUSSOLINI: Ček' još minut. Suzo, moram da prekinem, 'će se čujemo na onaj spejs što nije u kosmos, a uskoro će se izgubi i signal od mobilni.
ĐOŠA: A lepo sam ti rek'o da antena mora da bude u obliku od krs', a ne ova u oblik od tepsiju k'o Zemlja.
MUSSOLINI: A šta da 'vatamo s' to? Vanzemljaci? Mora da bude k'o tepsija, ako će pričamo s Zemljani.
ĐOŠA: Kada sunce obasja krs', mož' pričaš i s pužOvi i sa zecOvi i 'će d'imaš signal u ceo spejs što je u kosmos.
MUSSOLINI: Ti će' me učiš kako se priča s pužOvi i zecOvi!? Ja, br'e, progovorio i s oni bubci što sam im vario lopate i kašike na leđa da liču na pužOvi.
MILOŠ: Je l' mož' sad cvrčak, brale?
MUSSOLINI: Pali ga, Miloše, i daj tu flašu s vatrenu vodu, da se dezinfikujem i oblikujem, inače ću zaratim s Đošu oko teološku tehnologiju i testisoidnu mudrologiju.
MILOŠ: Zriiiiiiiik... zriiiiiik...
(NASTAVIĆE SE)
Space: the final frontier. These are the voyages of the starship "Musolini Co."...
- Suzana, fale nam pužOvi! Opet staford-Milica izela ovi krupniji.
- ...pa jesi rek'o da će Parači da dotera više bubci danas!? Šta galamiš kuj da si na "Spejs"!?
- Despote, ne lupaj s taj čekić po Teslu od Elona Maska, će ni odu svi pužOvi za štetu, a i ne čujem ti majku. A šta rek'o Reks, je l' ovaj put teramo oguljeni il' zaguljeni pužovi? Neću da varim više kašike na bubci!
- Otkud ja znam, zovi ga.
- A sa šta da ga zovem? Telefon mi na "Spejs". Ene Milica bije boj s Vesnu, Tanju i Milorada, a Džoj navija. De sad da ih prekidam!?
- Uzmi moj. Tamo ti je u garaži kod rolnu od finu šmirglu.
- ...pa jes', ti s drugu i ne znaš, sam' sa tu finu.
...
- Alo, Reks? Koji pužOvi teramo danas?
- Mrlj, brlj, šmrk, frlj...
- Kak'i sad ajvar i zecOvi!?
- Frlj, brlj, kontra-šmrk, zabrlj...
- Ništa te ja ne razumem. Sam' ti tako ugovaraj, a sve preko moja leđa. Sad ja da prekidam Džoja dok je na "Spejs", da ide u Leskovac po ajvar od Krcka i da bude s drvene police, a s aluminijumski poklopci na tegle!?
- Defrlj, odbrlj, zašmrk, vazdamrlj...
- De popravi se malo, da te razumem. I ne daj na Parači to dok šoferira! Stavi mu masku na nos! Zovem te posle.
...
- Suzo, skupljaj ti krupniji pužOvi, da ih uvalimo kuj zecOvi. Ene, staford-Milica nanišanila onog kapitalca! Otmi joj ga! Će ga iskrcka sa sve kućicu.
- Ne brini. To je onaj što si mu zavario lopatu, jer bio mnogo napredan. Mož' samo zube da skrši.
- Aaa... to je taj! Ajd' sad staford-Milice da te vidim. Ček' da okrenem brata Miloša iz Raču, da vidim za tu rakiju što traže ovi s Mars.
...
- Miloše, je l' ima ta rakija?
- Brale, ispek'o sam je u onaj kazan što izliven od onije pretopljeni meteorit. Juče sam je degustiro, još mi oči fluroscentno zelene, a tučem po zrikavci kuj s laserima.
- ...pa je l' ostalo što god?
- Nač'o sam bure, će da bude za 2-3 flaše.
- Kako, br'e, za 2-3 flaše od celo bure!?
- Pije drvo od bure, al' pijem i ja, da ne popije bure sve.
- Ništa, brate, tovari kazan, pa će pečemo usput, nema druge. Ima da purnjamo do Mars kuj da se vozimo s parnu lokomotivu, a ne s raketu. Uh, kad sam kod raketu, ček' da vidim 'de je Profesor, nema ga na "Spejs". Ajd', brate, javljam ti se kad poletimo iz Prokuplje.
...
- Zariću, jes' poleteo više il' se još slikaš za babe iz Novi Sad?
- bip, bip... zvr, zvr... ding-dong...
- Prekidaš se, loš ti signal. Ulazi na "Spejs" da razgovaramo normalno.
(NASTAVIĆE SE)
Serbia Tudej
Šta god nam servirali populisti sa malih ekrana, situacija na tržištu ih demantuje, jer za razliku od pređašnjih vremena, građani danas sve mogu da zabeleže kamerom na svom mobilnom telefonu.
Ako se pitate, zašto su političari omraženi u generalnoj popluaciji, razloge upravo treba tražiti u očiglednim lažima kojima nas zasipaju.
Šećera definitivno nema, a špekulanti koji su odgvorni za nestašicu su upravo bliski onima koji beskrupulozno lažu da ga ima.
Elem, ako se zima po pređašnjem proleću prepoznaje, a ostale namirnice po šećeru, očekuje nas i jako neizvesna jesen, a zima...
Uh, navijajmo za rat i za život od danas do sutra, pošto nam je to u genima.
Serbia Tudej