Kada nam je prvi put ukazano da se nešto čudno dešava u Opštinskom odboru lokalnih naprednjaka, mislili smo da se radi o uobičajenom predizbornim pozicioniranju pojedinaca zarad ličnih interesa, a imali su oni običaj i ranijih godina da puste neku aferu u javnost, kao test za lojalnost svojih članova, simpatizera, a i birača.
Neposredno pred same izbore, saznali smo da je došlo i do smene subkoordinatora i da je umesto dotadašnje ekipe (Mirko i Marko) došao izvesni Vladeta o kome jako malo znamo.
Sama kampanja naprednjaka je zaista bila nešto drugačija, oslonjena uglavnom na postignute rezultate u prethodne četiri godine, ali bez ikakvih pritisaka ili incidenata, ukoliko izuzmemo sve ono što se izdešavalo u opštinskoj zgradi u noći kada su listu predale Stranka slobode i pravde i Demokratska stranka.
Ispostavilo se da je takva kampanja više odgovarala slabijim listama, jer je čak 6 od ukupno 7 lista prešlo cenzus, prvenstveno zato što nije bilo sve svedeno na referendumsko izjašnjavanje, kao što smo imali u prethodna dva izborna ciklusa na lokalu.
Da li je to i bila osnovna ideja novog koordinatora ili se tek upoznavao sa novom sredinom, pa se nije mnogo ni mešao, zaista nismo uspeli da saznamo; ali ko zna, možda to i jeste njegov stil.
Uglavnom, rezultati nisu izostali.
No, vratimo se genezi ovih postizborno vidljivih, a svakako ranije generisanih sukoba u naprednom taboru.
Naime, Opštinski odbor nije bio baš jedinstven što se tiče kandidata odborničke liste za lokalne izbore.
I ne, ne radi se tu ni o kakvom frakcijašenju, već o tome da su pojedinci insistirali na imenima koja baš nešto i nisu bila prihvatljiva većini.
Tu dolazimo i do geneze sukoba Burdzelenskog i Opštinskog odbora, jer su očigledno Burdzelenskom toliko zacaklele okice - kada se pod čudnim okolnostima domogao pozicije na parlamentarnoj listi, da je potpuno zaboravio da će time biti razvlašćen lokalno i to o dubini. Kada je shvatio, već je bilo kasno, ali ga to nije sprečilo da krene u svoj političko-suicidni džihad.
Svačega je tu bilo; čarki, pretnji, ucena, pozivanja na poznanstva na višim instancama, ali to se u samoj izbornoj kampanji nije videlo, već je sve isplivalo na površinu tek nakon izbora. Da, sačinjene su i dve liste sa različitim imenima, a pominjala se i treća koja je nekim neformalnim kanalima poslata u centralu na aminovanje.
Onda je usledilo cepanje lista, precrtavanje ovog ili onog, nepozivanje na štandove, tajna sastančenja po kafićima i još mnogo toga.
Ispostavilo se da je kompromisna lista koju je odobrila centrala sve sem realnog kompromisa, jer su aminovali antiburdzokratsku listu u celosti, a kao kolataralna šteta žrtovani su svi oni koji su precrtani sa pocepanih lista, većinom zbog pobune protiv pozicija na samim listama ili drugih negodovanja.
Jednu od ključnih uloga u tom predizbornom haosu odigrao je Baćkomir Katalončić, koji nekima nije oprostio Kovačicu dan - danas, a verovatno i neće nikada i samo je je čekao priliku da se osveti.
Finalno, speo je u tome.
Verovatno ga zato danas najviše i razvlače AZOVanjštalski BOTići i ostali vernici burdzokratske religije.
I da se razumemo, nije Baćkomir Katalončić cvećka, ali očigledno ima integiteta i uticaja da privuče priličan broj Mesnih odbora na svoju stranu, sem što vodi jedan od većih odbora na lokalu.
S obzirom na to da ovo nije prva kriza u lokalnom Opštinskom odboru naprednjaka, već da su svi iskusni i znaju sve operativne zahvate, kao i strategije koje mogu da primene, nije ni čudo koliko se nekonvencionalnog oružja koristi, ali je vidljivo da se nekima i žuri.
Elem, ekipa oko Burdzelenskog je sklepana od prilično starijih kadrova koji nemaju energije za dugotrajne revolucionarne operacije, a već su i sami svesni da će na mišiće izdržati samo do 10. maja, a onda sledi raspad i ulizivanje novoizabranom rukovodstvu.
Premda napredni rijaliti još uvek traje, sve je manje učesnika i pratioca istog, a prvenstveno zbog neuobičajeno vulgarnih objava koje niko ne želi da vidi.
Rezultat svega će najverovatnije biti to, da se Burdzelenski prilično "obogatio" neprijateljima, jer na sva ona imena koja su otrcavana ovih dana više neće moći da računa ni u bližoj, a ni u daljoj budućnosti.
Sve što je pustio iz svoje AZOVanjštalske nuklearne elektrane samo će ga učiniti još omraženijom ličnošću i to ne samo u naprednjačkom taboru, već i kod običnih građana.
Da li mu je to i bio cilj - ne znamo.
Nuklearna strategija se pokazala politički suicidnom.
Serbia Tudej.