Poželeće Srbija kuvare jednostavnih jela - 3. stepen srednjoškolskog obrazovanja, da budu kuvari jednostavnih jela, a ne da se oprobavaju u društveno odgovornijim poslovima ili ne daj Bože na funkcijama. A nije da se nije jedan od njih oprobavao i to kroz više stranka, pokreta ili grupa građana.
No, pred nama su vremena teških izazova, sa neizvesnom jeseni i zimom, pogotovo kada su u pitanju energenti, a sve češće se pominju i nestašice hrane.
Cene već divljaju, ma koliko nam sa malih ekrana poručivali da još uvek nismo osetili ni delić razmera predstojeće ekonomske krize, u odnosu na ono što nas tek čeka.
I eto prilike za kuvara jednostavnih jela; neka se iskaže u svojoj struci, bez obzira što ga i profesori pamte kao jednog od najlošijih učenika.
Za jesen i zimu će nam trebati upravo ta jednostavna jela, koja zahtevaju što manje namirnica i troše što manje energije za pripremu.
Al' kuvar jednostavnih jela (3. stepen srednjškolskog obrazovanja) neće to. Hoće da političi i ubedi nas kako ćemo biti gladni, al' kad nas on mlatne praznom kutlačom iz kazana narodne kuhinje, glad nećemo više ni osećati.
Zauzeće mesto nekom mlađem, pismenijem, obrazovanijem, a zašto ne reći vrednijem i sposobnijem.
A zašto?
...pa da nas muči, da nas kazni; koliko da se osveti za svoj loš izborni rezultat, u svojoj izbornoj jedinici.
Kroz istoriju su ljude, koji ne znaju kada je dosta i kada je vreme da se povuku, građani rušili manje ili više demokratskim metodama, a ponekad i revolucijama.
Danas sve funkcioniše drugačije, jer kolektivna svest unutar stranačkih infrastruktura ne priznaje demokratske procese ni unutar jedne stranke, a kamoli u međustranačkim utakmicama.
Da li je moguće da neko ko ne uživa nikakav ugled u svojoj opštini, koga niti jedan Mesni odbor stranke ne podržava i ko je potpuno ekskomuniciran iz svih društveno-političkih pa i crkvenih dešavanja ikoga reprezentuje?
Nit' se zna ko ga je delegirao (matični Opštinski odbor nije), niti u čijem će interesu raditi nadalje (u interesu Palančana sigurno ne), niti čiju će politiku sprovoditi, pošto je toliko stranaka, pokreta i grupa građana promenio, tumarajući od ekstremno levih do ekstremno desnih opcija, da se više ne zna ni kojim ideološkim smernicama se vodi.
A ne daj Bože da progovori jednog dana u Skupštini, ismevaće nas od Subotice do Vranja, od Vršca do Sjenice, a i od Šapca do Pirota.
Treba li nam to?
Da, postavljamo legitimno pitanje: treba li nam to?
Serbia Tudej